Od početka je bilo sumnjivo to nasilno guranje i podmetanje “La La Land”, jer jednostavno film nije toliko dobar (dobar je, ali nije toooliko dobar). Očigledno da su razlozi njegove sveprisutnosti bili ideološki, tačnije lobistički. Kakvi? Čiji? Odgovore na ta pitanja smo morali znati, morali smo ih znati dosta prije sinoćnje dodjele, jer sinoć je moglo biti prekasno.
Kao da na Oskarima nije bilo dovoljno političkih kontroverzi u posljednje vrijeme, sa #OscarsSoWhite, #OscarsNotSoWhite, #OscarsSoOscars i slično, pa im je samo još falio vojvođanski separatizam na sve to. I kad je sinoć došao trenutak proglašenja pobjednika za najbolji film i kada je Voren Biti pročitao sa kartice “La La Land”, znao sam da će mi ubuduće trebati viza da posjetim rodbinu u Kikindi i Banatskom velikom selu (pozdrav svima!).
Odmah sam nazvao tetku da vidim kakvo je stanje tamo. Rekla mi je da su Lale čekale šta će Voren Biti reći i čim je izgovorio ime njihove nove države (“Zemlja Lala” – “La La Land”), preplavili su ulice grada, pjevajući pjesme iz filma. Tetki ništa nije bilo jasno (da li je Novi Sad taj “City of Stars” iz pjesme ili Zrenjanin? Zašto pjevaju na engleskom kad su kolonijalni adepti Mađara? Šta se ovdje dešava?).
Hvala bogu pa je u SAD domaća politička napetost, uvijek rasne provinijencije, nadvladala sav novac koji je Soroš uložio u “La La Land” propagandu, pa je nagradu (sa punim pravom) uzeo film “Mjesečina” (“Moonlight”) – došlo je do greške, Voren Biti i Fej Danovej su pročitali pogrešno ime dobitnika.
Dok sam ponovo gledao kako uživo parčaju Srbiju na još komada, pomislio sam šta se ovo dešava, gdje je CNN? Zašto su im sad potrebni Oskari za sve ovo? I šta će sad moji rođaci tamo, ta djeca Osme ofanzive? Vraćati se nazad u BiH? Pokrenuti Devetu ofanzivu? Ali, hvala bogu na Beriju Dženkinsu i njegovom filmu, prvom filmu sa LGBT temom da dobije Oskara! Hvala mu što je tu, jer moglo je biti kasno. Jednostavno mi se ne vadi viza za Vojvodinu.

Kada je kriza sa Oskarom za najbolji film prošla, kada je Soroševa zavjera pala u vodu, ostatak dodjele je protekao po planu. Leni Rifenštal Vojvodine tj. mladi Demijen Šazel (Damien Chazelle), dobio je nagradu za najbolju režiju, Kejsi Aflek, na veliki bijes i lažnu sreću starijeg brata, proglašen je najboljim glumcem, Natali Portman je nepravedno preskočena a za najbolju glumicu nagrađena Ema Stoun (Emma Stone), Maheršala Ali je zasluženo nagrađen za sporednu ulogu, kao i Vajola Dejvis, koja je održala najznačajniji govor večeri. Keni Lonergan je nagrađen za scenario za “Mančester pored mora”, “La La Land” za najbolju fotografiju, “Greben spasa” za najbolju montažu, “Zootopia” za najbolji animirani, a “O.J. Simpson: Made in America” (i više nego zasluženo) za najbolji dokumentarni film.
Sve u svemu, pravda je pobjedila – ipak ću moći na odmor u Kikindu.