“Odbjegli voz” (“Runaway Train”), 1985.
E, ovaj film ima pedigre. Scenario je prilagođena verzija originalnog teksta koji je napisao niko drugi do japanski majstor Akira Kurosava (Akira Kurosawa), a režiju potpisuje Andrej Končalovski (Andrei Konchalovsky).
Končalovski, koji do danas pravi nevjerovatne filmove, sa prošlogodišnjim filmom “Raj” (“Paradise”) koji će se još ispostaviti i kao najbolji film godine, imao je tih osamdesetih svoj nevjerovatni izlet u SAD. Tamo je snimio nekoliko kultova: “Marijini ljubavnici” (“Maria's Lovers”), “Duet za jedno” (“Duet for One”), “Stidljivi ljudi” (“Shy People”), “Tango i Keš” (“Tango and Cash”), “Homer i Edi” (“Homer and Eddie”) i naš “Odbjegli voz”.
Kao i sa “Tango i Keš”, Končalovski očigledno nije imao sumnje oko vrste filma koji pravi, ali je u akcijom napojeni spektakl unio sasvim dovoljno suptilnosti da znamo da se ne radi o samo još jednom akcionom filmu. O priči i likovima se očigledno vodilo računa, što je kvalitet kojim se većina akcionih filmova ne može pohvaliti.
Aljaska. Džon Vojt (Jon Voight) i Erik Roberts (Eric Roberts) su dva bjegunca iz zatvora, koja se krišom ukrcavaju na voz nepoznatog im odredišta. Ubrzo nakon polaska, mašinovođa doživljava srčani udar, lokomotiva gubi kontrolu nad sistemom za kočenje i voz nemilosrdno ubrzava kroz ledenu nedođiju – Kurosava je znao kako se to radi.
Vojt i Roberts su zaradili nominacije za Oskara svojim ulogama.
“Nema povlačenja, nema predaje” (“No Retreat, No Surrender”), 1986.
Ovaj film se komotno mogao zvati “Debitanti”, jer je bio debi za sve koji su na bilo kakav način bili umiješani u njegovu proizvodnju. Prvi američki film za reditelja i glumca Korija Jena (Corey Yuen), koji je stekao neko ime u Hong Kongu, ali do tada nije radio van njega, prvi scenario (pravi napisan, ali i prvi pročitan) za scenaristu Kita Strandberga (Keith Strandberg) i prva glavna uloga za legendu Žan-Kloda Van Dama (Jean-Claude Van Damme). Sve ovo debitantstvo ćete i te kako osjetiti dok budete gledali film.
Koliko god zabavan ovaj film bio, a zabavan jeste, očigledno je koliko je zanatskog umijeća nedostajalo, vjerovatno čitavoj ekipi – film je jednostavno loš. Primjer: junaci razgovaraju o selidbi u Sijetl; zatim vidimo kadar njihovog automobila kako prolazi pored znaka “Dobrodošli u Sijetl”; onda vidimo najprepoznatljiviju građevinu Sijetla, Svemirsku iglu, praćenu titlom “Sijetl”. S takvim filmom imamo posla.
Pored Van Dama, tu je i Kurt Mekini (Kurt McKiney) u ulozi klinca koji je opsjednut Brusom Lijem i koji po svaku cijenu hoće da pobijedi na lokalnom kik-boks turniru. Pomažu mu njegov drugar R.J. i duh Brusa Lija. Dosta.
“Tvrđava” (“Fortress”), 1986.
Ovaj australijski dragulj je originalno emitovan na HBO mreži, davne 1986. godine, što iznenađuje, ako se ima u vidu ozbiljnost prikazanog nasilja, ali u isto vrijeme kao da najavljuje odvažnost koja će vremenom postati HBO simbol .
Rajčel Vord (Rachel Ward) igra učiteljicu koju, skupa sa čitavim razredom djece, otimaju maskirani nasilnici i odvode duboko u divljinu Australije. Zaplet se vrti oko činjenice da ni učiteljica ni djeca ne misle postati žrtve i počinju pružati otpor.
Nasilje je posebno teško kada uzmete u obzir da su njegovi prvi svjedoci djeca. Uz manijake koji ne haju da smjeste cijev sačmare u oči djeteta, lokacije doprinose pamtljivosti ovog filma, pa ćete, uz nasilje, imati priliku da uživate u prelijepim pejzažima sa bogatim šumama, podzemnim jezerima, usamljenim putevima… veoma romantično.
“Gusak u zoru” (“Deadbeat at Dawn”), 1988.
Ovako… Ne znamo tačno šta se to desilo 1988. godine, ali bila je očigledno raj za bolesne filmove. U ovom komadu raja, koji je nešto kao ultra-nasilni rimejk “Ratnika” (“The Warriors”), pratimo rivalstvo dvije ulične bande, Paukova i Gavranova.
Sad, naravno da se vođa Gavranova zove Guska (Gusak, tačnije), i naravno da ima dobronamjernu djevojku koja ga preklinje da ostavi iza sebe svoje kriminalne navike, i naravno da Gusak nevoljno pristaje, i naravno da djevojku ubijaju Paukovi, i naravno da će Gusak osvetiti ubijenu Gusku.
Pisac/reditelj/producent/glumac Džim Van Beber (Jim Van Bebber) nam je ovim djelom pokazao da je Dejton (Ohajo) inficiran uličnim nasiljem koliko i Njujork ili Detroit, što bi malo ko pomislio i što ovaj film čini, maltene, dokumentarcem. Kada stvari postanu stvarnije od stvarnih.
“Tromin rat” (“Troma's War”), 1988.
Evo te 1988. ponovo, ovaj put da nam pokloni remek-djelo Troma ekploatacije. Troma Team Studio bio je produkcijsko ime koje je osamdesetih izbacivalo naslove poput “Toksični osvetnik” (“The Toxic Avenger”) i “Atomska gimnazija” (“Class of Nuke ‘Em High”), redom esploatacijske ekstaze direktno inspirisane novinskim naslovima i aktuelnom političkom situacijom u SAD.
Ovaj put je inspiracija bila reganovska glorifikacija rata Rambo-mačo-kolonijalizmom. Rat nam donosi priču o padu turističkog aviona na bezimeno ostrvo, koje jedna teroristička organizacija sa planovima osvajanja svijeta koristi kao kamp za trening. Preživjeli turisti postaju zarobljenici terorista koje predvode spojeni sijamski blizanci (jer je lakše, eto zašto). Zaplet se opet vrti oko jogunastosti američkih turista, koji su toliko nadmeni da jednostavno neće da budu dobri zarobljenici, pa počinju pružati otpor.
“Čini da ‘Rambo III’ izgleda kao ‘Lesi se vraća kući'”.
Imajte na umu da je ovo, prije svega, parodija Ramba (ne prvog, naravno) i njegovih filmskih rođaka i uživajte u svakoj suludoj sekundi.
Srećno!
