Jeste li se ikada u životu osjećali toliko izgubljeno i usrano da ste jedini spas vidjeli u alkoholu? Popit ćeš to pivo, popit ćeš još jedno, zalit ćeš rakijom, sudjelovat ćeš u razgovorima od kojih će te sutra boljeti glava i ujutro ćeš htjeti ponovno. Kada sam se odvikavala od dana koji su započinjali u pet popodne, znalo mi se događati da satima sjedim sama u sobi. Ne postoji ništa osim mene i mojih prljavih misli. Što vam se dogodilo kada ste shvatili da vas vlastite misli mogu boljeti više od bilo kakvog udarca?
“Fleabag” je serija koju je većinu vremena bolno gledati. Njezini su junaci izgubljeni, nesretni i tužni. Glavna junakinja, Fleabag, izgubljena je u vremenu i prostoru. Potpuno slomljena, svoje krhotine skuplja na krive načine. Liječi se alkoholom, besmislenim vezama koje uvijek završe tragično, seksom koji nikada nije riješio ništa. Njezina je obitelj druga riječ za uvrnuto. Obiteljska okupljanja drame su kojima nema kraja.
Toliko sam puta hodala istim stazama kojima hoda Fleabag da mi je neke scene bilo neugodno i bolno gledati. Kad god sam se osjećala da sam potpuno sama na svijetu, a takvih je trenutaka bilo stvarno puno, napravila bih glupost koja se jako teško ispravljala. Najlakše je bilo bježati od sebe. Uvijek bih pronašla način da ne budem sama. Bilo je trenutaka kada nisam mogla pohvatati samu sebe. S ruksakom na leđima i vrećicom punom laži selila bih se od mjesta do mjesta u kojima sam pronalazila prividan spas.
Ovih mi je dana teško pisati. Ovih je dana odustajanje opcija koja ima najviše smisla. Danima ne izlazim iz kreveta. Opet sam ljudima dozvolila da me uzmu od same sebe. Postoje bolesni dijelovi mene, otrovne misli, koji se žele vratiti u doba kada ništa nije bilo u redu. Doba kada je sve bilo naizgled dobro. Kako se oporaviti od udaraca koje zadajemo sami sebi – onih udaraca koje je najlakše primati šutke i trpjeti?! Grozno je biti osoba koja je svega svjesna, a fali joj još samo malo da se sabere i krene. Tek mi je sada jasno zašto neke osobe odaberu godinama tapkati na mjestu. Moji su koraci postali suviše sitni da bih ih nazivala koracima. Stajati, a ne postojati.
Fleabag konstantno proganja prošlost. U brojnim ćemo se epizodama vraćati na mutne scene njezinog života koje, iako svom snagom želi izbrisati, nemaju namjeru otići iz njezine glave. Moja su preobraženja trajala dugo. Nisam ni sama bila svjesna da ih živim. Kada sam konačno naučila vladati mislima, bacati sa strane sve one događaje koji su prošli i od kojih više nemam koristi, misli su se vratile nazad. Mislila sam da sam se lošeg riješila zauvijek. Kada smo na vrhu, zaboravimo kako je lako doći do dna. A na dnu je toplo i često nam se ne da koračati – osim kada se radi o koracima koji vode unatrag. Namjerno sam se kažnjavala mislima za koje sam mislila da više ne mogu postojati…i bilo mi je lijepo. Pomislila sam kako je pravo vrijeme da si kupim pivo, pustim glazbu od koje se plače i zaspem u očaju.
Nekada je dovoljan trenutak, jedna nepromišljena akcija i uništio si sve oko sebe. To se dogodilo i našoj junakinji. Jedan krivi potez i nastane gomila novih. Teško se zaustaviti. Teško se boriti s vlastitim mislima i učinjenim stvarima. Bolni trenuci u seriji miješat će se s humorom kojim tako dobro vladaju samo Britanci. Naša će vam se junakinja u nekim trenucima gaditi, nekada ćete ju žaliti, a onda će vas nasmijati do suza. Mučnina, tuga i smijeh – njezin život satkan u tri riječi.
Teško je ljudima objasniti težinu koju osjećaš, jer stvari su naizgled iste. Istim nogama ustajem iz istog kreveta u isto vrijeme. Istim se ljudima povjeravam. Pijem isti čaj iz iste šalice i istim rukama perem suđe koje sam jako teško uprljala. Ovih mi se dana ne kuha, ne priča mi se, ne izlazi mi se iz kuće. No, ovih dana znam nešto što prije nisam znala. Naučila sam promatrati sve stranice svoga očaja. Biti sa strane – kao netko treći – biti svjesna ludila koje se širilo mojim stanicama. Dobra stvar u svemu je to što sam znala da ovi očaji prolaze. Istim ću nogama izaći iz istog kreveta u neki drugi dan. Sunce je danas izašlo zbog mene. Ono pivo još uvijek stoji u hladnjaku.
Još jednom sam pobijedila vas.
Još jednom sam pobijedila krivu sebe.
