“Više od samog lica ili tijela, stvar je u onome što je mala Norma Džin (Norma Jean) naučila da radi sa oboje. Karuzo (Caruso) je, kažu, mogao da razbije vinsku čašu svojim glasom. Merilin (Marilyn Monroe) raznosi u djeliće cijele redove pivskih krigli samo jednim zavodljivim pogledom. A kada se okrene i lagano odnjiše iz prostorije, seizmografi registruju podrhtavanja miljama daleko. Ne postoji ništa na ovoj dobroj Zemlji slično Merilin.”
Ovim riječima je jedan američki časopis u svom prvom izdanju, objavljenom decembra 1953. godine, opisivao ljepoticu sa svoje naslovnice. Bila je to Merilin Monro, holivudska zvijezda u nastajanju, koja će postati i do danas ostati sinonim za holivudski glamur i filmsku tragediju. I bio je to Plejboj (Playboy), časopis koji će definisati jednu epohu šoubiznisa i zauvijek promijeniti medijski svijet.
Merilin širokog osmijeha, koja maše sa naslovnice, i obnažena Merilin na crvenom somotu, u njegovoj središnjici, rasprodale su prvi broj Plejboja za samo nekoliko sedmica. Početak kakav je Hju Hefner (Hugh Hefner) priželjkivao, vođen idejom da umjetnost bude ključni element njegovog senzacionalizma.
Uslijedila je zanosna Džejn Mensfild (Jayne Mansfield), pa jedinstvena Brižit Bardo (Briggite Bardot, tada na malim, znatno čednijim sličicama, deceniju i po prije njenog daleko otvorenijeg izdanja na naslovnici italijanskog Plejboja) i Hef je polako stvarao medijski fenomen koji će umjetnicama (ali i umjetnicima) ponuditi do tada nezamisliv kanal za promociju – istovremeno drzak i hrabar, zločest i glamurozan, “žut” i pametan.
Jer, nakon bombastičnog početka sa Merilin, uslijedile su šezdesete, godine u kojima Plejboj ili nije imao ljepotice na svojim naslovnicama ili su one bile manje ili više poznati modeli, sa reputacijom daleko manjom od filmskih zvijezda. U to vrijeme, umjetnici su bili unutar njegovih korica, pomiješani sa golišavim djevojkama.
Plejboj je, naime, sredinom ove decenije počeo da objavljuje radove pisaca iz cijelog svijeta, pa je, recimo, 1965. Roald Dal (Roald Dahl) baš tu objavio svoju kratku priču “Posjetilac” (“The Visitor”), dok je šest godina kasnije izašla “Najzgodniji utopljenik na svijetu” (“The Handsomest Drowned Man in the World”) Gabrijela Garsije Markesa (Gabriel García Márquez). Od tada, Plejboj je objavljivao nobelovku Doris Lesing (Doris Lessing), Vladimira Nabokova, Džojs Kerol Outs (Joyce Carol Oates), Kurta Vonegata (Kurt Vonnegut), Harukija Murakamija…
Šezdesetih su počeli i slavni intervjui (sa slavnima) – od Frenka Sinatre (Frank Sinatra), Salvadora Dalija i Ingmara Bergmana do danas, mnogi velikani umjetnosti bili su sagovornici Plejbojevih novinara. Time je kompletirana Hefnerova cjelina nove pop kulture na stranicama njegovog časopisa, a onima željnim samo erotike dat izgovor za kupovinu “prljavog magazina”.
Sa ovako postavljenim temeljima, sve je potpuno kliknulo sedamdesetih. Tada su se poznata lica – a s njima i tijela – vratila na naslovnice, koje su zauzele Klaudija Dženings (Claudia Jennings), Doli Parton (Dolly Parton), Rakel Velč (Raquel Welch), brkati Bert Rejnolds (Burt Reynolds) sa “zečicom mjeseca”, Barbra Strajsend (Barbra Streisand) sa čuvenim pitanjem “šta fina jevrejska djevojka poput mene radi na naslovnici Plejboja”… Bilo je to zlatno Hefovo doba, kada su se zvijezde šoubiznisa utrkivale da se nađu na fotografijama ili u stupcima njegovog časopisa.
Osamdesetih je, međutim, njegov medijski tron počeo da se ljulja. Pojavio se Penthouse i niz drugih magazina, željnih da svojim ljepoticama otkinu dio njegovih ogromnih prihoda i još veće slave, a hardkor pornografija na video-kasetama počela je da produbljuje granice društveno prihvatljivog. Ipak, Hef je na naslovnicama i tada imao Bo Derek, Nastasju Kinski (Nastassja Kinski), Madonu (Madonna), Kim Bejsinger (Kim Basinger), Bruk Šilds (Brooke Shields)… i prvi put svoju novu muzu – Pamelu Anderson.
Pamela će devedesetih često biti lice ovog časopisa, zajedno sa prvim svjetskim supermodelima, ali će se naći mjesta i za Šeron Stoun (Sharon Stone), Faru Foset (Farrah Fawcett), Nensi Sinatru (Nancy Sinatra), Dru Berimor (Drew Barrymore), Umu Turman (Uma Thurman), Šarliz Teron (Charlize Theron)… Djelovalo je da je Plejboj još uvijek neprevaziđen u svojoj igri, ali je stvarnost bila malo drugačija.
Pojavom interneta, prodaja je drastično pala. Razne legalne i polulegalne web platforme sa eksplicitnim sadržajima brzo su Plejbojevu, nekada kontroverznu golotinju svele na nivo obrazovnog programa. Stilizovane plejbojevske fotografije postale su dio dnevnih novina, koje su paparaci punili i mnogo šokantnijim prizorima. Drugi web i štampani magazini ostali su nedostižni u intelektualnoj sferi, istupajući sa više moralne pozicije. Odjednom je Plejboj počeo da gubi sve tri velike grupe svojih čitalaca.
Fotografisanje za naslovnicu Plejboja, koje je nekada nazivano čašću ili (malo iskrenije) odličnom prilikom za promociju, postalo je manje-više nevažno. U javnost su počele da izlaze informacije o imenima poznatih glumica i pjevačica koje su odbile Hefa i njegove basnoslovne iznose, pa je Plejboj dvije hiljaditih tek povremeno uspijevao da “ulovi” imena ranga Karmen Elektre (Carmen Electra), Džesike Albe (Jessica Alba), Maraje Keri (Mariah Carey), Lindzi Lohan (Lindsey Lohan), Azilije Benks (Azealia Banks)…
Pokušalo se sa marketinškim akrobacijama, poput Kim Kardašijan (Kim Kardashian) 2007. ili Mardž Simpson 2009. godine, ali su efekti bili minorni. U 2017, Plejboj je postao dvomjesečna publikacija, a na posljednjoj naslovnici koju je Hef stigao da vidi našla se Holzi (Halsey), mlada elektropop zvijezda u naletu.
Hju Hefner je umro onako kako je i proživio većinu svoje 91 godine – okružen izblajhanim silikonskim ljepoticama u svojoj slavno-zloglasnoj vili. Njegov životni projekat, međutim, ostao je na staklenim nogama, u vremenu kojem nije uspio da se prilagodi. Posljednji potezi uprave, poput na sva zvona objavljenog ukidanja obnaženih fotografija, pa njihovog brzog vraćanja nakon što su brojke pretplatnika postale još gore, najbolja su ilustracija.
Hefova smrt bi mogla da znači i smrt Plejboja. Brzi ili postepeni odlazak u istoriju časopisa oko kojeg se već duže od šest decenija lome koplja beningne zabave i propagande nemorala, škakljivog glamura i jeftine pornografije, veličanja ženskog tijela i ponižavanja jednog pola, časti i sramote… Hefnerovog časopisa, kojem se, bez obzira na stranu zauzetu u pomenutim dilemama, samo jedno ne može osporiti – da je bio nezaobilazan faktor u stvaranju, oblikovanju i promociji pop kulture kakvu danas znamo, postavši usput jedno od njenih ključnih obilježja i slatki grijeh mnogih umjetnika.
A Hef… on odlazi u legendu, kod svoje Merilin, uz čiji grob će biti pokopan najveći plejboj otkad je Plejboja.
Naslovna fotografija: s_bukley / Shutterstock.com
