Svi smo se već pomirili sa tim da film nikada neće biti bolji od knjige (tj. ekranizacija knjige neće nadmašiti samu knjigu). Ovo je iz jednog jednostavnog razloga – kada čitamo knjigu, stvaramo sami svoju sliku onog pročitanog, dok u filmu gledamo viziju ili sliku nekog drugog. Iz tog razloga su neke ekranizacije uslovno rečeno bolje, jer rezonuju sa slikama koje smo mi namaštali, a neke uslovno rečeno lošije, jer nisu u skladu sa našim vizijama.
S tim rečenim, neke ekranizacije ne bi ni trebalo da postoje, a neke postoje i funkcionišu samo zbog kreativne vizije režisera. U ovom slučaju je to Tim Barton (Tim Burton) i njegov posljednji film, “Dom gospođice Peregrin za čudnovatu djecu” (“Miss Peregrine's Home for Peculiar Children”).
Ovo je najlakše objasniti na sljedeći način – da li biste htjeli da vidite rimejk “Petka 13.” (“Friday the 13th”)? Neki možda da, ali većina ne, ali šta da Tim Barton režira taj rimejk? Situacija je vjerovatno nešto drugačija.
“Dom gospođice Peregrin” je ekranizacija romana Ransoma Rigsa (Ransom Riggs) inspirisanog privatnom kolekcijom starih fotografija – uključujući djevojku koja lebdi, nevidljivog dječaka i slične – nastalih manipulacijom u tamnoj sobi. Ono što je fantastično jeste činjenica da roman kao da je pisan da bi ga režirao Barton.
Prati priču čudaka, ekscentričnog spoja ratnih izbjeglica, koji su nešto između porodice Adams i X ljudi, a svaki od njih ima neku specifičnu sposobnost, od dodira koji kreira vatru do davanja života neživim predmetima.
Dok je njihovo prelijepo viktorijansko sirotište bilo kolateralna šteta Drugog svjetskog rata, ova djeca su imala i nekoliko direktnih neprijatelja, a krili se od njih na malom velškom ostrvu duže od sedam decenija. Ovo se mijenja kada im u trag uđe siledžija koji mijenja oblike, a kog tumači Semjuel L. Džekson (Samuel L. Jackson). On lovi čudake, vadi im oči i jede ih.
Djeca su bila sigurna dosad zahvaljujući gospođici Peregrin, koju igra Bartonova nova muza, Eva Grin (Eva Green), a koja posjeduje sposobnost kreiranja sigurnosnih vremenskih petlji ili 24-časovne sigurne balone u kojima se njeni štićenici mogu kriti u ciklusu nalik onom u “Danu mrmota” (“Groundhog Day”), zauvijek ponavljajući dan prije nešto što je pala bomba koja je uništila sirotište. Gospođica Peregrin, osim što manipuliše vremenom, može i da preuzme oblik ptice (u njenom slučaju to je sivi soko – peregrine falcon), što je rijetkost i među čudacima. Njena crna kosa plavog odsjaja pokupljena u frizuru nalik ptičijem gnijezdu, jasno sugeriše na njen leteći alter ego, dok stoji rigidno u paunovskoplavoj satenskoj haljini i smrknuto gleda na svoje štićenike.
Rigs je smislio ovaj lik, ali je ona veoma očigledno postala Bartonova kreacija.
Ovo je ujedno i jedini dovoljno razrađen lik, a ističe se i Evino tumačenje, jer se stopila sa likom čudnovate gospođice Peregrin. Ovo je problematično, jer je, uprkos naslovu, gospođica Peregrin sporedni lik. Glavni je dječak imena Džejkob, kojeg igra Ejsa Baterfild (Asa Butterfield), a koji se proslavio ulogom u Skorsezijevom (Martin Scorsese) “Hugu”.
Džejkob stigne čak iz Floride da bi posjetio ruševine ove prelijepe stare kuće. On to radi kao dio procesa oporavljanja od neobične smrti njegovog paranoičnog djeda, kojeg glumi Terens Stemp (Terence Stamp). Ejb, Džejkov djed, poginuo je braneći se od hologvasta, stvorenja sa dugim udovima koje krade oči čudacima. Od svih kreativnih rješenja ovog filma, hologvast je najbolje, izgledajući kao mračnija i stračnija verzija Džeka Skelingtona.
Džejk, na prvi pogled sasvim običan dječak, ispostavi se da ima jedno od najrjeđih sposobnosti čudaka, a zaljubi se u istu djevojčicu u kojoj je bio zaljubljen i njegov djed tokom boravka u sirotištu.
Odlična stvar u ovom filmu je njegov scenario, kojeg je napisala Džejn Goldman (Jane Goldman). Iako ostaje problematika nerazrađenih likova, čije motivacije nisu jasne, Džejn je u scenariju napisala nekoliko fantastičnih scena sa kojima je Barton mogao da se poigra, uključujući onu sa skeletonima koji ožive, za koju je Barton koristio za njega prepoznatljivu stop-motion animaciju.
U ovom filmu Barton nije pokazao ništa novo, ali je on prepun referenci na njegove prijašnje filmove, što mu daje prepoznatljiv bartonovski ugođaj.
“Dom gospođice Peregrin za čudnovatu djecu” možete pogledati u nedjelju, 24. decembra, u 19.00 časova, na kanalu HBO 2, u sklopu dodatnog paketa m:tel-ove IPTV usluge.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot