Živimo u eri ideja. Bombardovani promotivnim porukama sa svih strana, vjerujemo da je originalna ideja ultimativni sveti gral. Jedna ideja koja će promijeniti svijet, jedna koja će donijeti bogatstvo, jedna koja će nas odvojiti od svih ostalih…
I onda posebno cijenimo te kreativce od zadatka, koji ideje po narudžbi sipaju kao iz rukava, dok i posljednju kap svoje lucidnosti ne iscijede i potom budu odloženi u korpu, kao iskorišćene kesice egzotičnog čaja. Svojih pet minuta slave dobiju i oni koji na kakvu naizgled epohalnu ideju naiđu nakon mjeseci i godina rudarenja, jer to je ipak 24-karatni dijamant post-24-bitne ere.
Jedino za izvršioce nema mjesta. Za sve te stotine, hiljade i milione koji rade kako bi ta jedna genijalna, često nedovršena i u pravilu ne potpuno praktična ideja, zaista postala nešto pažnje vrijedno. Svi ti koji konkretizuju, pragmatizuju, planiraju, preduzimaju, realizuju – kada njihovih ruku djelo zasija, oni se sklone u stranu, da se ponosni roditelj ideje šepuri ispred svog čeda, koje je za tri minute začeo, a onda prepustio drugima da ga devet mjeseci nose do svjetlosti dana.
Koliko je realizacija važna, koliko važnija od same ideje i koliko nije nešto što može da uradi bilo ko, iako se često baš tako predstavlja, najbolje se možda vidi u umjetnosti. Bilo da slušate cover pjesme koje su bolje od originala ili gledate filmove kakav je “Smanjivanje” (“Downsizing”).
“Smanjivanje” je čedo Aleksandera Pejna (Alexander Payne), jednog od najboljih holivudskih realizatora. Od “Postrance” (“Sideways”), preko “Potomaka” (“The Descendants”), sve do “Nebraske”, Pejn je uspijevao da već postojeće ideje ostvari tako da one impresioniraju – iako su tuđe, iako smo negdje već čuli za njih, iako same po sebi možda i nisu epohalne. Tako je Pejn, kao vješt filmski neimar, nagrađen sa dva Oskara za adaptirani scenario i tri nominacije u kategoriji najboljeg reditelja.
No, “Smanjivanjem” je pokušao da izađe iz ovih okvira i pojuri svoj primjerak svetog grala – da stvori epohalnu ideju. I uspjelo mu je! Zajedno sa Džimom Tejlorom (Jim Taylor), čovjekom s kojim je podijelio svog prvog Oskara, Pejn je došao do zaista vrijedne ideje.
Neduhovito opisivan u pojedinim medijima kao “‘Draga, smanjio sam djecu’ (‘Honey, I Shrunk the Kids’) za odrasle”, “Smanjivanje” donosi vrlo zanimljiv koncept. U svijetu opterećenom prenaseljenošću i svim posljedičnim efektima – od ekonomskih do ekoloških – naučnici pronalaze nevjerovatno rješenje. Ono je, pogađate, u smanjivanju.
Relativno jednostavnom procedurom, naučnici su u stanju da svakog čovjeka nepovratno smanje na visinu od 12-ak centimetara. Proporcionalno se smanjuju i životinje, a za potrebe umanjenih bića se prave male kuće, automobili, čitavi gradovi…
Cilj? Drastično smanjenje dimenzija omogućava instant rješavanje problema prenaseljenosti, pa i podjednako drastično umanjenje količine otpada kojim čovječanstvo zagađuje svoju planetu. Rezultat? Ljude, vidi čuda, baš briga za ekologiju i sudbinu planete, ali ih minijaturni svijet privlači nečim drugim. Mali želuci traže malo hrane, majušne kuće koštaju koliko par kvadrata velikih, a i najsitniji dragulji izgledaju ogromno na mikroskopskim naušnicama. Jedan za drugim, “veliki” ljudi prodaju svoju imovinu i odlaze u svijet “malih”, gdje njihov novac vrijedi na desetine puta više. I tako nastaje istinska utopija, ispunjena minijaturnim bogatašima koji i doslovno žive u svom svijetu.
Ideja bez slabe tačke – kreativna, pametna, aktuelna, sa zavodljivom premisom i snažnom porukom. Čak i dobro razrađena, jer su Pejn i Tejlor pazili na mnogo detalja i to naglasili gdje treba, dajući svojoj ideji auru realne ostvarivosti. Smanjivati se tako ne mogu ljudi sa vještačkim kukovima, minijaturni gradovi su mrežama zaštićeni od (sada prevelikih) komaraca i leptira, a Dušan Mirković, švercer iz Srbije, koji sa bratom Srđanom u smanjeni svijet doprema robu koja tamo legalnim putevima još nije stigla, sa svima se ljubi tri puta. Pa, gdje je onda problem? U realizaciji.
Tamo gdje je Pejn do sada bio najkvalitetniji, ovdje je podbacio. Možda previše fokusiran na ulogu idejnog tvorca, zaboravio je na važnost svoje izvođačke dužnosti. Tamo gdje je scenarista Pejn briljirao, ovaj put ne adaptirajući ništa, već stvarajući od nule, reditelj Pejn je kiksao kao kakav početnik.
Sve dok njegov Pol Safranek (Met Dejmon), sredovječni Amerikanac nezadovoljan prosječnošću svog života i čvrstinom dužničkih stega, ne postane minijaturna verzija sebe, “Smanjivanje” funkcioniše. Zabavno je, mudro je, neizvjesno je. Sve do tada je to još uvijek film sa velikom idejom i velikim ciljem, koji grabi krupnim koracima ka njoj, nagovještavajući najkrupnije podteme na ličnom i društvenom planu.
Međutim, od trenutka kada uvede svog glavnog lika u svijet koji je osmislio, Pejn kao da ne zna šta dalje da radi sa njim. Pa uvodi i Kristofa Volca (Christoph Waltz), kao već pomenutog srpskog šanera, koji je, u suštini, potpuno suvišan u ovom filmu. Sa ili bez njega, bilo bi to isto ostvarenje – par rupa koje bi ostale u scenariju lako bi se zakrpile na drugi način, samo bi se uštedio novac izdvojen za vrhunskog glumca koji ne dobija nikakav ozbiljan zadatak, sem da se uprazno razmeće svojim talentom.
Pa onda Pejn uvodi i Hong Čau (Hong Chau), i sve odlazi u nepovrat. Ne zbog nje – štaviše, uprkos njoj. Čau je fenomenalna u ulozi svojeglave i dobrodušne vijetnamske pobunjenice, i u drugoj polovini filma postaje njegova jedina svijetla tačka. No, njenim predstavljanjem i pričom koja prati taj čin, Pejn se zauvijek pozdravlja sa svijetom “velikih” i tako presijeca pupčanu vrpcu između svoje ideje i filma koji realizuje. Odatle samo luta, ne znajući šta i kako dalje, pa izlaz traži na sasvim drugom kraju filmskog spektra – u izlizanoj romantici, sve sa onim do bola pretencioznim i promašenim autoreflektivnim završetkom.
Šteta, jer je Pejn imao istinski veliku ideju. Šteta, jer je sam uspio da je smanji na nivo svojih likova. A mogao je to da bude veliki, možda i najveći film 2017. godine. Ovako je samo velika opomena na to koliko je realizacija važna, pa i važnija od ideje.
Naslovna fotografija: Universal Pictures
