“Ne postoje više reditelji kao što je bio Miloš Forman“, rekao je reditelj Emir Kusturica za medije iz Srbije, nakon smrti svoga bivšeg profesora, mentora koji ga je uveo u svijet filma te kolege koji mu je dodijelio prvu Zlatnu palmu u Cannesu 1995. godine.
I zaista, sve je manje filmskih autora koji uspijevaju da ukrote život onako kao što je to znao Forman, ispreplićući i sjedinjujući njegovu tragičnost i komičnost, jednako neprimjetno, uvjerljivo i detaljno kao i sama sudbina.
“Za film sam se počeo zanimati kad sam imao oko 13 godina… U to vrijeme sanjao sam da se oženim glavnim glumicama iz filmova koje sam gledao. Zamišljao sam da su Rita Hayworth i Michèle Morgan udate za reditelje filmova u kojima su glumile”, izjavio je svojevremeno Forman dodajući kako, ipak, nikada nije uspio u tome, jer su ga glumice redovno ostavljale zbog kolega glumaca.
Rođen 1932. godine u Čehoslovačkoj, ostao je veoma rano siroče kada su njegovi roditelji stradali u dva različita koncentraciona logora u Auschwitzu tokom Drugog svjetskog rata te su snovi bili sve što mu je preostalo. I film, u kojem je uprkos životnoj tragediji, tragao za komičnom stranom svijeta i podsmjehivao se čovjekovom prokletstvu i svakodnevnim glupostima koje on čini tragajući za svojim konačnim ostvarenjem.
Foto: YouTube screenshot
Hvala za češki humor
“Humor nije samo meni bio važan, on je važan za ovaj narod stoljećima, da preživi”, govorio je Forman, a njegovi filmovi su potkrijepljivali njegove riječi.
Dakle, još od dramedija “Crni Petar” (1964), “Ljubavi jedne plavuše” (1965) i “Gori, moja gospođice!” (1967), preko filmskog remek-djela apsurda “Let iznad kukavičjeg gnijezda” (1975), antiratnog mjuzikla “Kosa” (1979) i jednog od najupečatljivih filmova o umjetniku “Amadeus” (1984), pa sve do biografskih ostvarenja “Narod protiv Larryja Flinta” (1996) i “Čovjek na mjesecu” (1999), Forman je spajao suze i smijeh te tragao za izgubljenom čovjekovom dušom i smislom njenog utjelovljenja na ovome svijetu, uslovljenog raznoraznim političkim i društvenim sistemima.
S filmom “Crni Petar”, ovaj reditelj, zapravo, pokreće čehoslovački “novi talas” te filmskome svijetu prezentuje češki humor, i to u njegovom izvornom obliku. Riječ je o humoru koji je istovremeno suptilan i urnebesan, a koji nije sam sebi svrha već nastaje usputno sa životom i šeprtljavom, naivnom i besmislenom potragom mladog čovjeka za svojim mjestom u svijetu. To je najjasnije prezentovano u čuvenoj sceni žurke prozvanoj “Ahoooj!”, u kojoj se ova riječ za pozdrav (Zdravo!) među tinejdžerima koristi kao poziv na sukob i u kojoj mladi muškarci čine sve da osvoje ili zadrže djevojke pored sebe, ali ne znaju kako. Snimljena u stilu cinéma vérité, s voajarističkom i lebdećom kamerom, glumcima naturščicima te improviziranim dijalogom, ona predstavlja sukus cjelokupnog filma koji odlučno pridružuje češku kinematografiju novim evrospkim tokovima, a Formana velikanima poput Truffauta i Godarda.
Simbolični prikaz generacijskog jaza, suptilnu kritiku tadašnjeg češkog društva te prezentovanje krajnje neveselih životnih situacija u komičnom tonu, ovaj Čeh je nastavio i u ostvarenju “Ljubavi jedne plavuše”, čiji je vrhunac također ostvaren u sceni zabave, u kojoj sada žene traže svoje izabranike. Forman komičnost ponovno ostvaruje uz pomoć nespretnosti i nelagodnosti te smještanjem krajnje rastresenih likova u dramatičnu i okrutnu stvarnost. Dok je u “Crnom Petru” odmak od svakodnevne rutine, uslovljene političkim, društvenim i tradicionalnim pravilima, predstavljen u liku mladog trgovačkog pomoćnika Petra koji odbija slijediti ustaljeni red, u “Plavuši” njega donosi zaljubljenost djevojke Andule, koja će učiniti sve da zadrži klavijaturistu Mildu, kojeg smatra “ljubavlju svoga života”. U komediji apsurda “Gori, moja gospođice!” o amaterskom izboru za miss koji priređuju vatrogasci tokom kojeg zatim izbija požar, sofisticirani humor Forman pretvara u groteskan i urnebesan te “prisiljavanjem” na smijeh, kreira alegoriju na čehoslovačko komunističko društvo u kojem se debeljuškaste provincijalke takmiče u izboru najljepših, a vatrogasci žeđ gase pivom, dok oko njih bukti prava vatra, te ismijava vječnost ljudske gluposti jednake u svakom političkom sistemu.
Naslovna fotografija: Warner Bros.
