Dvadeset i druga dodjela Oskara održana je 23. marta 1950. godine.
„SVI KRALJEVI LJUDI“ („ALL THE KING’S MEN“)
Režija: Robert Rosen (Robert Rossen)
Uloge: Broderik Kraford (Broderick Crawford), Mercedes Mekembridž (Mercedes McCambridge), Džon Ajrlend (John Ireland), Džoan Dru (Joanne Dru), Džon Derek (John Dereck)
Nagrade: najbolji film, najbolji glavni glumac (Broderik Kraford), najbolja sporedna glumica (Mercedes Mekembridž)
Amerikanci su uvijek valjda voljeli snimati ovakve političke drame a mi smo ih voljeli gledati. Možda ih nismo smjeli ovakve snimati, a možda nismo ni znali. Uvijek je lijepo bilo zamišljati demokratiju dok nam na kraju stvarno nije i došla, samo u nekom malo drugačijem ruhu.
Iako je ovaj film snimljen prije zamalo 70 godina, nama je tek danas, u stvari, popularan. Broderik Kraford, koji je dobio Oskara za ovu ulogu, tumači ruralnog lokalnog političara koji se polako uspinje kroz korumpirani polusvijet kako bi promijenio svijet i napravio ga boljim. Slično kao i u našim lokalnim pričama, ljudi ga u početku podržavaju te on želi da napreduje sve više i tako dolazi do pozicije guvernera države. No, u tom trnovitom putu je izgubio svu svoju nevinost i pretvorio se u iste te korumpirane mafijaše protiv kojih se u početku borio.
Vrlo su zanimljive epizode koje ga prate na „putu slave“, jer njegova uloga nam je svima već poznata, a ove epizodne koje i mi sami igramo u našim pričama, su nam u najmanju ruku misteriozne – jer ne znamo zašto ga podržavamo. Tako Mercedes sjajno igra beskrupuloznu karijeristkinju koja u početku vidi sjajnu priliku da napreduje uz pomoć napokon poštenog kandidata, no kad se i kandidat pokvari, nakon što se dokopao vlasti, ona ne odustaje od svoje igre.
Ajrlend je novinar koji se isto tako upetlja u mrežu zločina pokvarene politike a da i sam ne zna zašto i kako. Džoan Dru je još i najgora, ona je novinarova vjerenica, ali se vrlo lako prebaci u naručje pobjedniku (guverneru), iako je ovaj em poružan em stariji od vjerenika koga je iskreno voljela. Vlast je vlast i strast je strast, a čast na kraju filma ostane samo misaona imenica koje bismo mi svi, svi, svi, svako na svoj način, trebali postati svjesni! U našim slučajevima, trnoviti put tek predstoji – prvo treba shvatiti da smo zaglibili i ladno propali kroz svo trnje i kamenje koje su bili prirodna prepreka u stvaranju boljeg sutra. Zatim se polako treba uzverati kroz to žbunje nazad na početak. Te napokon reći šta smo naučili i kud idemo. Možda se nešto lijepo i desi. Jednog dana. Do tada – gledajte američke limunade o demokratiji.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
