Mnogo je filmova i serija kojima se danas pripisuju proročke sposobnosti jer su u svoje vrijeme kao fikciju predstavljali ono što je nama stvarnost.
Od tehnoloških izuma poput Skotovih (Ridley Scott) i Dikovih (Philip K. Dick) digitalnih bilborda u “Istrebljivaču” (“Blade Runner”) ili Kjubrikovih (Stanley Kubrick) i Klarkovih (Arthur Clark) tableta u “2001: Odiseji u svemiru” (“2001: A Space Odyssey”), pa do već legendarnih predviđanja istorijsko-političke sudbine Jugoslavije u “Top listi nadrealista” ili društveno-političke sudbine SAD u “Simpsonovima” (“The Simpsons”), s vremena na vrijeme pojavljivala su se djela u čijim smo segmentima dobijali znake upozorenja koje nismo na vrijeme shvatali.
Međutim, rijetko koje se filmsko ostvarenje u svojoj cjelini, od prve do posljednje sekunde, ispostavilo jednim velikim predskazanjem sutrašnjice kao “Trumanov šou” (“The Truman Show”).
Naslovljen inicijalno kao “Malkolmov šou” (“The Malcolm Show”), scenario Endrua Nikola (Andrew Niccol) je u početku predviđao malo drugačiju priču o čovjeku nesvjesnom da je njegov život, u stvari, grandiozni i dobro izrežirani rijaliti. Nikol je u planu imao depresivnu i mračnu životnu priču, smještenu u Njujork, a nju je trebalo da realizuje Brajan De Palma (Brian De Palma). De Palma je želio da stvarna priroda Trumanovog života bude jasna od prvih kadrova, ali je prednost u odnosu na ovaj projekat dao “Nemogućoj misiji” (“Mission: Impossible”). Tako je scenario došao u ruke Pitera Vira (Peter Weir).
Vir je tražio izmjene scenarija koje bi Trumana prikazale kao srećnog čovjeka, koji živi lijepim i zabavnim životom, jer je to smatrao vjerodostojnijim u kontekstu rijalitija.
“Zašto bi produkcija napravila njujorški set (za potrebe rijalitija, op.ur)? To bi bilo suviše skupo”, prisjetio se Vir za Vanity Fair svog razumnog rasuđivanja, ali i dodao, “i zašto bi milioni ljudi 24 časa dnevno gledali nešto mračno i depresivno?”
Razumite čovjeka, u to vrijeme je bilo zaista teško predvidjeti kakvu će gledanost imati tuče po “Farmama” ili svađe u “Zadrugama”.
Svi su, ipak, bili svjesni da je Nikolov scenario nešto posebno. Džim Keri (Jim Carrey) je recimo, iako na vrhuncu slave kao glupan Lojd Krismos, detektiv Ejs Ventura i manijakalni karaoke pjevač koji usput uvodi kablovsku, pristao da mu se honorar smanji sa 20 na 12 miliona dolara kako bi film bio snimljen.
Ni to, međutim, nije išlo pretjerano glatko. Denis Hoper (Dennis Hopper) je već snimio većinu svojih scena, prije nego što se razišao sa produkcijom i bio hitno zamijenjen Edom Herisom (Ed Harris), dok se Keri zaista umalo udavio snimajući scenu u kojoj Truman pokušava da pobjegne, i pri tome se umalo davi.
Sva ta muka, prepravke, odricanja, rizici višestruko su se isplatili. Prije tačno dvije decenije stvoren je film koji je svojom idejom, temom i porukama bio ispred svog vremena, a danas je upravo zbog toga trajno postao bezvremenski. Bio on predskazanje ili inspiracija nekog novog vremena, “Trumanov šou” je danas naš standard, jer je svako od nas donekle Truman.
Rijaliti šou emisije, poput one u kakvoj je Truman živio, danas su najgledaniji televizijski programi. Reklame ne presijecaju program, već su ugrađene u kadrove i replike. Granica između stvarnosti i fikcije, istinitih i lažnih vijesti, spontanih i izrežiranih događaja nikada nije bila manje primjetna, ako još uvijek i postoji. Kamere su na svakom ćošku naših gradova. I najobičnija osoba može da postane slavna, radeći sasvim svakodnevne stvari, samo pristane li da ih radi pred kamerom. Rijaliti zvijezde su zvijezde naše generacije, a jutjuberi zvijezde generacija koje dolaze.
Filmski posmatrano, “Trumanov šou” je jedno od upečatljivijih ostvarenja devedesetih, upravo zahvaljujući Nikolu i njegovom scenariju. Čovjek koji u prva dva pokušaja napiše “Gataku” (“Gattaca”) i “Trumanov šou” ne mora da otkuca ni slovo više u svojoj karijeri. Dovoljno je da sjedi i gleda kako se svjetovi koje je zamišljao stapaju sa onim oko njega.
Sociološki posmatrano, “Trumanov šou” postao je toliko referentan da je po njemu nazvan i jedan – istina, još uvijek ne i zvanično priznati – psihološki sindrom. Oni koji se bore sa ovim sindromom uvjereni su da je njihov život izrežirani šou ili da ih neko konstantno snima.
Razlika između njih i nas možda je samo u tome što smo se mi pomirili sa time.
“Trumanov šou” možete pogledati u srijedu, 15. avgusta, u 16.35 časova na kanalu Cinemax, u sklopu m:tel-ove IPTV usluge. Reprizu možete da ulovite na istom mjestu 26. avgusta u 23.10 te dan kasnije u 9.40 časova.
Naslovna fotografija: Paramount Pictures
