STALAG 17
Režija: Bili Vajlder (Billy Wilder)
Uloge: Vilijam Holden (William Holden), Otto Preminger, Don Tejlor (Don Taylor)
Nagrade: najbolja muška uloga Vilijam Holden
I, kao što sam rekao, veliki režiseri stvaraju velike glumce. Bili Vajlder (Billy Wilder) je posebno poznat po tome. Govorilo se da je on znao da „iscijedi“ ulogu iz glumca kako bi ovaj na kraju dao najbolje od sebe. On je stvorio zvijezdu od Merilin Monro (Marilyn Monroe) nakon što ju je iscijedio u filmu „Neki to vole vruće“ (“Some Like it Hot”). Ukupno 14 (četrnaest) glumaca je bilo nominovano za Oskare glumeći u njegovim filmovima. Troje od njih su nagrađeni kao najbolji. Među njima i Vilijam Holden (William Holden). Nakon nominacije za najboljeg glumca u „Bulevaru sumraka“ (“Sunset Boulevard”) prije par godina, isto pod rediteljskom palicom Bilija Vajldera, u svojoj trideset i petoj godini je nagrađen za ulogu ciničnog, ratnog zarobljenika kojeg svi mrze.
Naime, Stalag 17 je njemački logor ratnih zarobljenika koji se nalazi negdje uz Dunav. Za razliku od Aušvica i drugih logora koji su služili za likvidaciju, ovdje su Naci držali zatvorene vojnike koje su zarobili duž silnih frontova u Drugom svjetskom ratu. Amerikanci su bili uglavnom piloti oborenih aviona i nije ih bilo baš puno. Sefton je jedan od mnogih Amerikanaca iz barake br.4 i baš ne voli da učestvuje u raznim spletkama koje drugari izmišljaju kako bi pobjegli iz logora. On je više trgovac i kockar u duši, pa tako razmjenjuje vrijedne stvari s Nijemcima za cigarete koje pak opet razmjenjuje s kolegama iz logora za druge stvari. Takvo ponašanje ga čini jedinim osumnjičenim kad svi shvate da iz barake uvijek iscure informacije jer Nijemci stalno unaprijed znaju sve tajne dogovore. Nakon što dvojica saboraca budu ubijena prilikom dobro isplaniranog bijega, sva sumnja pada na Seftona i on pada u nemilost. Ciničan, tvrdoglav i ćutljiv, on odluči da sam istjera pravdu na vidjelo i na kraju u tome i uspijeva.
Film je lijep, lagan i zanimljiv. Ratna komedija, nešto novo pod holivudskim nebom i nešto na čemu će Vajlder u kasnijim godinama napraviti dobru karijeru. Holdenova je u tim godinama bila na vrhuncu. U kasnijem životu, glumac će se iz nekog razloga propiti i vrlo čudno nastradati u hotelskoj sobi 1981. godine. Naime, pijan i star je nekako bubnuo s kreveta i udario se u glavu te tako ostao ležati i lagano krvariti. Našli su ga tek nakon četiri dana. Ako se neko sjeća pjesme Suzan Vega (Suzanne Vega) „Tom’s diner“, ona se u jednom stihu osvrće na Holdenovu smrt, ono, tu tu turu, tu tu turu, tu tuturu, tu tu turu, sjedila sam u dajneru na ćošku i čitala novine kako je jedan glumac umro dok je pio. E to je Vilijam Holden. Sve bilo je muzika.
