Oskari su 29. put podijeljeni 27. marta 1957. godine. Osim što se te godine na velika holivudska vrata vratila izbjegla Ingrid Bergman, uvedena je i stalna nagrada uz nominacije za najbolji strani film. Čast da otvori ta vrata imao je veliki Felini.
PUT OKO SVIJETA U 80 DANA (AROUND THE WORLD IN 80 DAYS)
Režija: Majkl Anderson (Michael Anderson)
Uloge: Kantinflas (Cantinflas), Dejvid Niven (David Niven), Širli Meklejn (Shirley MacLaine) i mnogi drugi
Nagrade: najbolji film
Žil Vern, zaljubljen u naučna otkrića, je predvidio mnoge stvari u svojim knjigama, od modernih podmornica koje istražuju morske dubine, preko drndanja do središta Zemlje pa do ispaljivanja ljudi na Mjesec. Ali siguran sam da nije mogao ni zamisliti da će mu jedna od najboljih knjiga, „Put oko svijeta za 80 dana“ biti pretočena u film skoro sto godina nakon prvog objavljivanja. Niko to nije mogao zamisliti, doduše, ni kad je brodvejski producent Majkl Tod, popularniji kao muž Elizabet Tejlor tih dana, odlučio da snima. Kolege su ga odgovarale, režiseri odustajali, no on je ustrajao – i uspio. Ovaj film je vodeći u istoriji filma po mnogim stvarima, bar u vrijeme kad je snimljen. Nikada nije korišteno toliko statista (68 894), kostima (74 685), raznih životinja (8552), filmskih setova (140). Snimano je u čak 13 zemalja širom svijeta a filmska ekipa je zajedno prešla 6,4 miliona kilometara tamo-amo.
Znate priču o Fileasu Fogu, zakletom engleskom džentlmenu i njegovom slugi Paspartuu? Fog, perfekcionista i čovjek od riječi, iz opklade krene na put oko svijeta. On i Paspartu, u sjajnim filmskim izvedbama Dejvida Nivena i Kantinflasa, latinoameričke zvijezde, polete balonom, pa zapnu; pa malo brodom, pa zapnu; pa spasu indijsku princezu u liku mlade Širli Meklejn (jedna od prvih uloga u Holivudu) – i nema veze što gospojica nimalo ne liči na Indijku – niko tamo ne liči ni na koga, ni Kinezi na Kineze niti Japanci na Japance. Poenta je da u koju god zemlju dođu, svugdje vladaju Britanci i stalno nailaze na razne narodne party-je, čitava planeta slavi britansku hegemoniju, svi su veseli u carstvu gdje Sunce nikad ne zalazi. Sve dok ne dođu u SAD. Tamo je živi raspašoj, sve lopov do lopova, puca se na sve strane, te kauboji, te Indijanci, vojska, goniči stoke i lovci na zlato. I niko ne pije čaj. Znao je čika Žil o čemu piše jer malo se toga i promijenilo otada naovamo, osim da se svijet danas može obići puno brže, ako imate novaca.
Da li planirano ili ne, ali Kantinflas je zvijezda filma. Totalni opozit od ukočenog Dejvida Nivena. On stalno vrluda, ganja žene i izvodi razne gimnastičke vratolomije a la Džeki Čen, čime vas zaista zabavlja. Totalna novost (između ostalih) je i kameo pojavljivanje preko 40 poznatih svjetskih glumaca. Kameo je uopšte kao izraz tada prvi put za film i upotrijebio producent Tod. Rekao je, ako može Hičkok, mogu i mnogi drugi. Do tada je taj izraz korišten u pozorištu kako bi označio male uloge koje se ipak ističu, a sama riječ potiče iz srednjovjekovne umjetnosti i označavala je minijaturne gravure u dragocjenom kamenu. Majkl Tod je u svoj film ubacio toliko kameo dragulja koliko nikad niko nije – tako su se gledaoci na projekcijama filma igrali kako bi prepoznali što više poznatih glumaca, a tu su (između ostalih), Marlena Ditrih, Frenk Sinatra, Džon Gilgud, Piter Lor, Noel Kauard, Trevor Hauard, Šarl Boajer, Fernandel i mnogi drugi. Orson Vels se čak bio naljutio jer mu nije ponuđena bilo kakva kameo uloga.
Ne bih mu dao Oskara za najbolji film, ni danas a ni tada, jer bilo je puno boljih filmova, ali ovo je tako dobro snimljeno, tako je fantastična produkcija, tako impresivna zbirka kameo uloga, tako dobar spektakl sa malo radnje, da je nemoguće ne voljeti ga. U njemu se osjeća starinska, porodična zabava. Neki su rekli da je „film čist promašaj, ali je tako divan u svojoj promašenosti da mu nedostatak dubine uopšte ne smeta“. Jednom riječju, zabava na velikoj razini.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
