Muzički paviljon „Staklenac“ u petak je ugostio promociju “Crnog pupoljka”, prvog romana Ninoslava Mitrovića.
Banjalučki etnolog i informatičar Ninoslav Mitrović ovaj put je predstavio horor roman sastavljen od četiri, naizgled nepovezana, dijela koja kroz priče u okviru prva tri poglavlja govore o mladim ženama čije sudbine u nekom trenutku postaju isprepletene, iako vremenski odvojene. Četvrto poglavlje je nastavak jedne priče i epilog koji roman čini koherentnom cjelinom.
S obzirom na to da je autor 2012. godine objavio zbirku horor priča “Gluvo doba”, inspirisanu slovenskom mitologijom i narodnim predanjima, može se reći da je sa ovim djelom nastavio da korača istom stazom, no dajući ovoj tematici sasvim novu dimenziju.
Svojim komentarima na promociji, to su potvrdili Boris Maksimović iz izdavačke kuće “Imprimatur” iz Banjaluke, koja je objavila roman, ali i recenzent romana Branislav Predojević.
Maksimović je istakao stilske prednosti romana, ali kao njegov najveći adut izdvaja uspješno evociranje straha, što autor postiže spretnim građenjem atmosfere.
“Nisam ljubitelj ovog književnog žanra, ali kada bih se zatekao sam čitajući knjigu u kasnim satima, moram priznati da sam osjećao strah. U konačnici sam uživao čitajući ovaj roman, koji je svakako nešto što se ne sreće često na našim prostorima”, rekao je Maksimović.
Efektan dizajn korica knjige privukao je Predojevića da je i sam kupi, a do fascinacije sa njenim sadržajem dolazi već poslije prvih nekoliko stranica.
“Kao i Boris, čitajući knjigu osjetio sam strah. A, to je najbolji pokazatelj da je pisac žanrovske literature uspio u tome što piše. Mene su Ninoslavov stil i jezik pisanja oduševili još u zbirci ‘Gluvo doba’. Već tada sam znao da on neće ostati na tome: to je jednostavno takav kapacitet za pisanje koji je nemoguće zaustaviti – bez obzira na to kako će knjiga proći kod čitalaca. Sa ovim romanom, autor je prevazišao sve mane svog prvenca, a sve vrline – nadogradio. Način na koji Ninoslav piše, gradi atmosferu, te realističnost kojom donosi taj svijet, smiješta ga među neke od aktuelno najboljih domaćih pisaca”, dodaje Predojević.
Pa, iako roman “Crni pupoljak” kao i zbirka “Gluvo doba”, tematski eksploatiše slovensku mitologiju i narodna predanja, Mitrović kaže da postoji razlika u pristupu jer u romanu ti motivi nisu naglašeni već suptilno provučeni kroz radnju, zbog čega je dosta toga ostavljeno za tumačenje. Autor ističe da se “usudio da napiše ženski roman”.
“Za razliku od zbirke ‘Gluvo doba’ koja žene na neki način smješta u podređenu poziciju, ‘Crni pupoljak’ je zasnovan na četiri jake ženske priče. Zanimljivo mi je bilo da vidim da li uopšte mogu da se stavim u ‘ženske cipele’ jer su žene neuporedivo kompleksnija bića”, zaključuje Mitrović.
Na pitanje o planovima za budućnost, Mitrović je odgovorio da već priprema drugi roman, južnokorejski vestern smješten u istočnoj Srbiji.
